Zašto ljudi pišu tolike gluposti

Misija Artemis 2, uspješno okončana ove subote spuštanjem kapsule Orion u Tihi ocean, izazvala je poplavu reakcija diljem svijeta. Od oduševljenja fotografijama poput povijesne Dobar dan, svijete ili samom činjenicom da su ljudska bića ponovno obletjela Mjesec nakon više od pola stoljeća, do… onih drugih. Mnogi pokušavaju argumentima razuvjeriti one u zabludi, no od toga najčešće nema nikakve koristi.

Upozorenje: tekst sadrži gunđanje i otkrivanje tople vode.

Tko je ikad bio na internetu, zna o čemu se radi. Nema te vijesti koja na društvenim mrežama ne bude popraćena salvom dubioznih, nakaradnih, uvredljivih, prepotentnih ili, sažeto, idiotskih komentara*. Nebeske pojave i letovi u svemir ne da nisu imuni na to nego su među glavnim metama. Mislim da to ima neke veze s tim da su nam nebo i svemir naizgled dostupni – svi ih stalno vidimo – no ipak većini nas trajno izvan dohvata.

Čemu uljepšavati i praviti se pristojnim kad je jednostavno tako.

Više se ljudi požalilo na to proteklih dana, naravno potaknuto komentarima ispod vijesti o Artemis 2. “Gdje ti ljudi žive? Kako oni funkcioniraju? Kako je moguće da je netko baš toliko glup i zatucan? Zar im zaista nije jasno da pišu potpune bedastoće?”

Odgovor je zapravo jednostavan:

Nije ih briga

Gotovo svim tim ljudima naprosto nije važno je li ono što su pročitali, kao ni ono što su sami napisali, istinito. To je sporedna stvar. Važno je da ih se čuje, da se naprave pametnima, da izazovu reakciju. Da, narodski rečeno, metnu. Nije važno kome. Oni su internetska preslika onog napornog lika iz lokalne birtije koji je za sve najpametniji i kojega se svi trude izbjegavati, naravno bezuspješno jer mu je nametljivost na razini supermoći.

Ljudi koji ponešto znaju o temi ulove se za sadržaj tih komentara, za netočnosti ili sirove laži u njima, i to ih jako smeta jer razumiju da to nije i ne može biti točno. Ali sadržaj je tu najmanje bitan, bitno je samo stvaranje buke. Tu nisu samo trolovi, tu su i naši susjedi, kolege s posla, obiteljski prijatelji koji samo papagajski ponavljaju što su pročitali negdje u dubinama Facebooka i osjećaju se nadmoćno. Neka smo mi rekli tim astronomima! Šta se oni imaju pravit pametni! Kakav svemir, kakve gluposti!

Nedavno sam u jednoj knjizi naletio na dobar osvrt na tu temu, a u mom slobodnom prijevodu glasi ovako:

Postoje tri vrste ljudi ovisno o tome kako gledaju na istinu. Istinozborce zanima što je istina kako bi mogli razumjeti svijet i dijeliti svoje spoznaje drugima. Lažljivce također zanima što je istina, ali kako bi ju mogli izvrnuti i koristiti za vlastite sebične potrebe. Preseratore istina uopće ne zanima i bitan im je samo njihov vlastiti nastup.

To je ključno. Njih ne zanima istina. Oni ne žele naučiti. Samo se žele napraviti pametnima. Zato rasprave s njima uglavnom nemaju smisla. Znate onu o igranju šaha s golubom…

A mediji? Pa medijima je to super. S malo ili nimalo truda, onaj famozni doseg na društvenim mrežama raste kao inflacija u proljeće. Za to im je najčešće dovoljno samo staviti neku fotku tragova aviona, napisati “dobro jutro” i čekati da broj komentara postane troznamenkast…

Što onda učiniti?

Ne možete učiniti puno. Imate moć samo nad svojim profilima i stranicama na društvenim mrežama. Ove ne baš uvažene goste realno ne možete uvjeriti ni u što; jedino što možete je brisati komentare i blokirati one najnapornije. Sjetite se, njima je samo važno da ih se čuje. Pa, vi ih ne morate slušati. Održavajte higijenu svog prostora.

Neki će na to graknuti, cenzura! Gdje je moje pravo na slobodu govora? Tu je, nikamo nije otišlo. Svi se pozivaju na slobodu govora i ona potpuno vrijedi, ali:

Sloboda govora ne podrazumijeva obavezu slušanja.

Tako da svatko može izražavati svoje mišljenje da ljudi nisu nikad bili na Mjesecu, da svemir zapravo ne postoji, da je Zemlja ravna, da nas avioni truju kojekakvim otrovima ili, ne znam, da je aktualni američki predsjednik zapravo dobar čovjek. Ali nitko nema obavezu slušati to mišljenje.

Većina ljudi ne ponaša se isto na internetu i u osobnoj komunikaciji. Kad dođu na Facebook, povampire i izbace iz sebe sve ono što se ne usuđuju nekome u lice. Niste im dužni ništa, ponajmanje slušati ih. I to je jedini način na koji im možete uzvratiti – ignoriranjem. Oni, naposljetku, samo traže pažnju. Nemojte im ju dati. Otpratite portale koji potiču svinjarije u komentarima. Izađite iz grupa u kojima se mlati prazna slama pod izlikom nekog otpora nečemu. Održavajte higijenu svog prostora.

Te fraze koje se ponavljaju po komentarima namjerno su osmišljene da budu privlačne, pamtljive i da ih se lako ponavlja. Da zaokupe um i da ih svatko može sipati gdje god i kad god poželi. Doskočice za svaku priliku. Ili su jednostavne uvrede. Evo primjera koji je Daniela Jović, šefica misije CroCube, skupila nedavno na Facebooku:

Mislite li da možete u argumentiranu raspravu s bilo kojom od tih osoba? Mislite li da bilo tko od njih uopće želi ili je sposoban za argumentiranu raspravu? Naravno da ne. I ovo nisu nikakvi “teoretičari zavjere”. Ovo nisu nikakvi teoretičari, točka.

Djelomično iz tog razloga, Nebo i nebeske pojave ne postoji na Facebooku. Što mislite koliko bi vremena trebalo da se pretvori u nešto poput ovoga sa slike? Ako želite pratiti objave, imate newsletter.

Životna škola

U prvom komentaru s gornje slike dobro je oslikan otpor prema obrazovanju i znanju općenito. To nije nova stvar i korijen je mnogih nesretnih događaja iz ljudske povijesti. “Ja vjerujem u to što me je naučio život, a ne novinari, pastiri, lažovi ili neznalice.” Porijeklo tog antiintelektualizma, kako je svojedobno rekao Isaac Asimov, leži u lažnom uvjerenju da demokracija znači kako je nečije mišljenje jednako vrijedno kao i nečije znanje. A to naprosto nije istina.

Suvremena znanost prosječnom je čovjeku teško shvatljiva. Astronomi više ne mjere koliko je neka zvijezda sjajna ili koliko je neki planet daleko. Sad su tu u igri egzotične čestice, skoro pa ezoterična stanja materije, suludo komplicirane jednadžbe i nevjerojatno zamršeni uređaji. Tko to može shvatiti samo na temelju “životne škole”? Pa, nitko. Istovremeno, mnogima je teško prihvatiti činjenicu da postoje ljudi koji su obrazovaniji od njih, koji razumiju stvari koje oni ne razumiju i, u konačnici, da su svijet i svemir izuzetno komplicirani. To u njima izaziva reakciju koja se onda očituje u ovakvim izljevima bahatih uvreda.

Životna je škola, svakako, vrijedna, a iskustvo nezamjenjivo. Ali to nije jedina škola i na svijetu postoje ljudi koji o nekim stvarima znaju više od vas. Trebali biste ih poslušati. No ljudi općenito ne vole kad im se govori što da rade…

Tako smo, prateći Artemis 2, na pladnju imali najbolje i najgore od svijeta u isto vrijeme. Najbolje i najgore od Sjedinjenih Država, također.

Svojedobno me jedna gospođa pitala o tragovima aviona, kao što je to zapravo, onako, zdravorazumski. Sročio sam joj kratak odgovor, spomenuvši usput kako zdravorazumsko objašnjenje nije sasvim moguće jer nam ipak treba malo fizike. Možete li “zdravorazumski” objasniti kako, recimo, radi televizor? Na to me napala da sam arogantan, da joj dociram, da je očekivala da sam “više kritički nastrojen” – to bi valjda značilo da imam mišljenje sličnije njezinom – i šećer na kraju, otkud mi uopće ideja fotkati avione. Eto, udžbenički primjer.

Kad je prijatelj u zabludi

Internetske galamdžije može se ignorirati, a s malo truda može se i čistiti njihove gluposti. No, što kad je u pitanju draga nam osoba? Član obitelji, blizak prijatelj, bračni partner? Često se sjetim naslova teme na jednom forumu: “Upomoć, žena mi je zabrijala na ch*mtrailse!”

Mick West u knjizi Escaping the Rabbit Hole (Skyhorse Publishing, 2023. – topla preporuka za čitanje!) predlaže sljedeće:

• održavajte učinkovit dijalog
  (pokušajte razumjeti njihovo stajalište, budite pristojni i otvoreni, nađite zajednički jezik tipa “slažemo se da ne vjerujemo političarima”, uvažite njihove strahove – nemojte se svađati),
• predstavite im korisne informacije
  (ukažite im na njihove pogreške, nevjerodostojnost njihovih izvora, stvari koje su im promakle i druge stvari koje pomažu u sagledavanju šire slike),
• dajte im vremena.

To sve zahtijeva puno truda i nećete se u to upuštati s nasumičnim budalama na internetu. To je za ljude do kojih vam je stalo. Mogu reći iz osobnog iskustva da ponekad stvarno djeluje.

Naposljetku, propitkivanje je zdravo. Ničemu ne treba slijepo vjerovati, pa ni ovome što čitate na ovim stranicama. Slijedite linkove, istražujte dalje, provjerite sami. Naučite prepoznavati kojim izvorima možete vjerovati, a kojima ne. Raščistite sami sa sobom zanima li vas zapravo istina i jeste li spremni priznati svoje pogreške i zablude. Imajte otvoren um. Samo pazite da vam mozak ne ispadne van.

I nemojte hraniti trolove. Ispratite ih van i zaključajte vrata.

Za dodatno čitanje

• Povratak Artemisa II na Zemlju – lekcija o vrlinama u posrnulom svijetu, Zoran Stajčić za Ravno do dna. Preporuka!
• Ljudi masovno komentiraju da je misija na Mjesec laž. Može li ih se razuvjeriti?, Nenad J. Dauenhauer za Index o tome što kažu psiholozi.