Jesen u znaku kometa

Dva zanimljiva kometa dolaze nam na večernje nebo u listopadu. Od jednoga donekle znamo što očekivati – iako je to nezahvalno govoriti kad se radi o kometima – no drugi bi mogao privući dosta pozornosti, ako ostane čitav. Osim njih, u blizini se mota i 3I/ATLAS, treći međuzvjezdani objekt u povijesti.

Prvi je C/2025 A6 Lemmon, njega očekujemo već neko vrijeme i u drugoj bi polovini listopada mogao postati granično vidljiv golim okom. Drugi je C/2025 R2 SWAN koji je iznenadio astronome kad je 11. rujna iskrsnuo iz smjera Sunca. Iza polovice listopada proći će na manje od 40 milijuna kilometara od Zemlje. Ako se ne raspadne, možda će biti prekrasan prizor na našem nebu.

Kometi su nepredvidivi. U daljnjem tekstu opisan je najizgledniji razvoj događaja u vrijeme pisanja, ali to se itekako može promijeniti.

Godinu dana nakon što nas je, upornim oblacima usprkos, svojom pojavom počastio Čuči, pažnju nam privlače nove repatice. Ovoga puta čak dvije! Osim toga, svijet pozorno prati i novog međuzvjezdanog posjetitelja: 3I/ATLAS krajem listopada je u perihelu, doduše s druge strane Sunca pa ga tada nećemo vidjeti. Tijekom studenoga bit će nam na jutarnjem nebu, ali trebao bi ostati prilično blijed, u dometu samo ozbiljnijih instrumenata. Doduše, pišući ove retke vidio sam izvještaje da je počeo brzo dobivati na sjaju, taman uoči prolaska blizu Marsa odakle će ga pokušati snimiti svemirske sonde koje tamo imamo u orbiti.

Vrijedi ga pratiti, ali zadržimo se zasad na Lemmonu i SWAN-u, da vidimo što će nam oni prirediti.

C/2025 A6 Lemmon

Komet C/2025 A6 otkriven je u siječnju ove godine na zvjezdarnici Mount Lemmon u Arizoni. Čini se da je već bio ovdje, prije nekih 1350 godina, no u travnju je prošao pokraj Jupitera i njegova mu je gravitacija malo smanjila orbitalni period. Sljedeći krug oko Sunca bit će mu oko 200 godina kraći. Na fotografijama je zelenkasta mrljica sa slabašnim repom.

Lemmon će najbliže Suncu – što zovemo perihel – proći 8. studenoga. Najbliže Zemlji bit će 21. studenoga, na udaljenosti od oko 90 milijuna kilometara. Negdje do polovice listopada plovit će jutarnjim nebom, malo ispod Velikih kola. 16. listopada bit će blizu sjajne zvijezde Cor Caroli odnosno Karlovo srce*, u zviježđu Lovačkih pasa. Tada ćemo ga moći vidjeti i na jutarnjem i na večernjem nebu, doduše prilično nisko.

Ime je dobila po engleskom kralju Karlu I. Najvjerojatnije.

Zatim će prijeći preko Volara. 22. listopada nalazit će se blizu Izara, zvijezde ravno iznad sjajnog narančastog diva Arktura, nisko na zapadnom-sjeverozapadnom nebu. Tada bi ga trebalo biti vrlo lako naći, pod uvjetom da mu sjaj bude u skladu s predviđanjima. Do kraja listopada nastavit će se kretati prema Zmijonoscu, no polako će biti sve niže na nebu i do polovine studenoga izgubit ćemo ga u svjetlosti sumraka.

Kako će izgledati?

Lemmon će najvjerojatnije ostati zelenkasta magličasta mrlja s možda velikim, ali blijedim repom. U drugoj polovini listopada mogao bi doseći otprilike četvrtu zvjezdanu veličinu (magnitudu). To je negdje kao zvijezda desno od Karlovog srca u Lovačkim psima. Važno je, međutim, to što magnituda kometa nije isto što i magnituda zvijezde. Zvijezda je točkast izvor svjetlosti; drugim riječima, sav njezin sjaj koncentriran je u jednoj točki. Komet je magličast i njegov je sjaj raspršen po površini kome (kometove “atmosfere”) i repa. Zbog toga ćemo zvijezdu lakše vidjeti nego komet iste magnitude.

Dalekozor ili mali teleskop svakako će pomoći, no postoji još jedan trik. Ako ćete biti u prilici otići nekamo u dobar mrak, gdje je nebo uistinu tamno, komet ćete vjerojatno moći spaziti golim okom tehnikom skrenutog vida*. To je česta metoda u vizualnoj astronomiji: objekt slabog sjaja bolje vidimo ako ne gledamo izravno u njega nego malo sa strane.

Ljudsko oko ima dvije vrste stanica osjetljivih na svjetlost (fotoreceptora): čunjiće i štapiće. Pomoću čunjića raspoznajemo boje i dobivamo izuzetno oštar vid u središtu vidnog polja. Za noćni i periferni vid zaslužni su štapići, manje osjetljivi na boje, ali sposobni prikupiti više slabe svjetlosti. Njih nema u središtu oka. Zato stvari slabog sjaja noću bolje vidimo kad ne gledamo baš ravno u njih.

Nicolas Lefaudeux na svojoj stranici ima simulacije kako će Lemmon izgledati. On navodi kako bi između 16. i 27. listopada mogao doseći 3. zvjezdanu veličinu i razviti lijep, dugačak rep – ali prije svega fotografski, eventualno vidljiv golim okom s vrlo mračnih lokacija. U konačnici to ovisi i o sastavu kometa i još koječemu. Nema nam druge nego pričekati i vidjeti.

C/2025 R2 SWAN

Ovaj nam je komet stigao kao potpuno iznenađenje. Došao je iz smjera Sunca i dugo nam se približavao, a da ga uopće nismo vidjeli. Spazio ga je ukrajinski astronom-amater Vladimir Bezugly 11. rujna i to na snimkama instrumenta SWAN koji nosi svemirska sonda SOHO u svojoj misiji motrenja Sunca*. Načelo je da, kad je komet otkriven javno dostupnim uređajem, nosi ime tog uređaja ili projekta, a ne osobe koja ga je na tim snimkama prva zamijetila. Zato imamo komete čudnih imena poput NEOWISE, ATLAS, ZTF…

Zvuči poznato? Na isti je način otkriven C/2025 F2 SWAN na proljeće ove godine, no nažalost se raspao.

Uglavnom, nakon što je Bezugly primijetio “sumnjiv” objekt, zamolio je kolege za fotografsku potvrdu. Na SWAN-ovim snimkama ne vidi se puno više od par piksela. Potvrda je ubrzo stigla, ali umjesto očekivane blijede mutne mrljice pokazao se sjajan komet s vrlo razvijenim repom, magnitude oko 7. Pravo iznenađenje! I sam Bezugly je rekao kako je ovo jedan od najsjajnijih kometa otkrivenih uz pomoć SWAN-a. Više o samom otkriću možete doznati ovdje.

SWAN je zapravo bio vidljiv na snimkama jedne druge svemirske sonde, STEREO-A, još od druge polovine kolovoza, no nitko ga nije primijetio. Tako smo saznali da mu se sjaj tijekom kolovoza naglo povećao, otprilike s magnitude 11 na 8 u desetak dana. U perihelu je bio dan nakon otkrića, 12. rujna, oko 75 milijuna kilometara od Sunca. Orbita mu još uvijek nije dovoljno precizno određena pa ne znamo koliki mu je orbitalni period, trenutačne se procjene kreću između 1.400 i 20.000 godina.

Pod uvjetom da se ne raspadne…

SWAN će proći relativno blizu Zemlje: 19. listopada dijelit će nas 0,26 astronomskih jedinica, to jest nešto manje od 40 milijuna kilometara. To je u astronomskim mjerilima prilično blizu i, ako se ne raspadne, mogao bi nam prirediti dobru predstavu. Još uvijek imamo malo podataka o njemu pa su i procjene suzdržane. Trenutačno je ispod praga vidljivosti golim okom, a nama je iz Hrvatske ionako nedostupan, beznadno izgubljen u sjaju sumraka, prenisko na nebu.

To će se promijeniti tijekom prve polovine listopada kada će se napokon odmaknuti od horizonta i početi uspinjati preko Zmijonosca prema gustim zvjezdanim poljima Mliječne staze. Pratit će sličnu putanju kao i Tsuchinshan-ATLAS prošle godine. Od 15. do 20. listopada prolazit će kroz blijedu vrpcu naše galaksije, a 17. listopada bit će blizu maglica Orao i Omega. Prema kraju listopada premjestit će se dalje u smjeru Vodenjaka, no tada će i Mjesec početi smetati.

Hoćemo li ga vidjeti? Možda. Pod uvjetom da se ne raspadne. S kometima se zaista nikad ne zna. I još jedna stvar: između 4. i 6. listopada Zemlja će presjeći putanju ovog kometa, što bi nam teoretski moglo donijeti i omanji pljusak meteora.