Proljetni šareni vijenci, ali ne od cvijeća
Stiglo je proljeće. Promjenjivi vremenski uvjeti, puno različitih vrsta oblaka i zrak pun svega i svačega u ovo doba godine često nam omogućuju prilike da vidimo različite optičke fenomene na nebu. Jedan od njih je vijenac ili korona, niz raznobojnih koncentričnih prstenova oko Sunca ili Mjeseca, usko povezan s irizacijom.
Evo dva primjera lijepih vijenaca od posljednjih dana. Jedan je nastao na tankim oblacima, a za jedan je zaslužno razmnožavanje drveća.
Ovaj krasno izražen vijenac snimio sam jučer popodne u brdima Bilogore nedaleko od Koprivnice. Oblak je cirokumulus ili visoki altokumulus, ili kombinacija tog dvoje. Takvi su visoki oblaci skloni ovakvim optičkim fenomenima, kao što smo vidjeli prošle godine na rubu mlazne struje.
Podsjetimo se: vijenac nastaje ogibom (difrakcijom) svjetlosti na sitnim česticama u zraku, poput kapljica vode u oblacima. Paralelni svjetlosni valovi dolaze do čestice i ogibaju se na njezinim rubovima te se dalje šire polukružno. Tako stvaraju uzorak interferencije: svijetli prsten nastaje gdje se dva vala pojačavaju, tamni gdje se poništavaju. Boje se pojavljuju zbog toga što je uzorak tih prstenova malo drugačiji za svaku pojedinu valnu duljinu svjetlosti.
Vijenac će biti jasniji što su čestice manje i što im je veličina ujednačenija. To se često događa kada oblak tek nastaje. U suprotnom, ako su kapljice “neuredne”, umjesto vijenca vidjet ćemo njegove fragmente rasute diljem oblaka, često jasnije na rubovima. To se zove irizacija. U suštini, irizacija i vijenac nastaju na isti način; boje irizacije neuredna su verzija vijenca.
Ova jučerašnja predstava to dobro prikazuje. Pogledajte kako u početku oko Sunca imamo poznat koncentričan uzorak vijenca, ali samo tamo gdje se nalazi oblak, nema ih naspram vedrog neba:
Kasnije, kako se oblak nastavljao razvijati, od vijenca je ostao samo približan obris. Irizacija je preuzela glavnu riječ:
Dalmatinski peludni vijenac
Drugi zanimljiv vijenac dolazi nam iz južnih krajeva. Prije par dana javio mi se Duje Jerković, onaj koji je s Mosora u veljači fantastično snimio Merkur, Veneru i Mjesec, da oko Sunca vidi šarene krugove. Bio je to peludni vijenac – vijenac koji ne nastaje na kapljicama vode u oblacima nego na zrncima peludi u zraku. Za ogib svjetlosti, naime, uglavnom nije važno od čega se sastoje čestice jer se najbitnije događa na njihovim rubovima.
Peludni vijenac često je ovalnog oblika, ali ne mora biti. Ovaj je uglavnom okrugao. To možda ukazuje na oblik zrnaca ove konkretne peludi, po čemu bi neki botaničar možda mogao zaključiti o kojoj se vrsti drveća radi. Prilično je čest prizor u ovo doba godine, pogotovo kad zapuše vjetar i ponese pelud iz primorskih šuma prema obali.
